Objavljujemo pismo koje su tri civilnodruštvene organizacije posredovale zastupničkim grupama odnosno zastupnicima Državnog zbora i Ministarstvu unutarnjih poslova u listopadu 2013.

Poštovani,

potpisane organizacije civilnog društva vam pišu sa namjerom ponovnog upozoravanja na nedostatke zakona namijenjenog uređenju položaja izbrisanog stanovništva i ispravljanja načinjene krivde – kako s obzirom na trenutni prijedlog Zakona o povratku štete osobama izbrisanim iz registra stalnog boravka (u nastavku: ZPŠOIRSP ) tako i Zakona o uređivanju statusa državljana drugih država nasljednica nekadašnje SFRJ u Republici Sloveniji (u nastavku: ZUSDDD ) koji je istekao.

Odmah na početku ističemo da prosuđujemo kako priprema prijedloga ZPŠOIRSP ne proizlazi iz iskrene želje za ispravkom nanešene krivde, jer se prijedlog priprema samo zbog presude Velikog senata ESČP u predmetu Kurić i drugi protiv Slovenije. Ukoliko bi vlast iskreno željela ukloniti posljedice kršenja ljudskih prava u sadržaj zakonskog teksta bi uključila i druge vidike, prvenstveno statusno-pravne. Izbrisani i njihove obitelji naime u ovom trenutku nemaju na raspolaganju pravno sredstvo koje bi im omogućilo uređenje statusa u Sloveniji, jer je 24. srpnja 2013. istekao rok za podnošenje molbi prema odrednicama ZUSDDD, a čak ni taj zakon nije omogućavao učinkovito spajanje obitelji.

Uklanjanje brisanja i njegovih posljedica nije samo pravna dužnost države, već i moralna jer se odnosi i na etično pitanje pomoći ljudima koje je država kršenjem ljudskih prava na podlozi diskriminacije isključila iz društva. Zbog navedenog od slovenske vlasti ponovno zahtjevamo da se mjere otklanjanja posljedica brisanja zasnivaju isključivo na temelju prijašnjeg sporazuma sa organizacijama izbrisanih.

Jer je iz rasprava pri prvom čitanju ZPŠOIRSP izgledalo kao da zastupnici uopće nisu poznavali naša stajališta predstavljena ministru Virantu na zajedničkom sastanku 27. svibnja i na koja (unatoč obećanju) nije nikada bilo odgovora, vam pred početkom drugog čitanja zakona predstavljamo naše nove skupne zahtjeve prilagođene protoku vremena.

1. Političko priznanje brisanja, dogovor sa žrtvama i druge opće mjere

Zahtjevamo da vlast javno i jasno prizna brisanje za kršenje ljudskih prava temeljeno na diskriminaciji i za njega se službeno ispričaju. Na toj podlozi neka se u doglednom vremenu započne i službena istraga brisanja, njegove pozadine i posljedica.

Sve mjere uklanjanja posljedica moraju se temeljiti na dogovoru sa žrtvama, čega do danas u slučaju prijedloga ZPŠOIRSP nije bilo. Upozoravamo da se zakon o otklanjanju posljedica brisanja u nijednom slučaju ne smije primiti mimo volje, potreba i suglasnosti izbrisanih. Vlasti neka promisle i o uspostavljanju posebne kontaktne točke koja ima za cilj neposredan dostup izbrisanih do ključnih vlasti s namjenom olakšanja dijaloga i kontakta među žrtvama i državnim vlastima.

U tim postupcima je potrebno utvrditi potrebe izbrisanih i sa drugih aspekata i pripremiti odgovarajuće mjere (prilikom smještaja, reintegracijsku pomoć, uključivanje brisanja u predmete osnovnih škola i druge mjere usklađene s organizacijama izbrisanih).

2. Osobe koje imaju pravo na naknadu štete – zakon mora pored izbrisanih kojima je status u Sloveniji već vraćen obuhvatiti i one koji su protupravno izbrisani i koji status do sada nisu mogli urediti iz više razloga. Određivanje odštete za te pojedince može temeljiti na drugačijim kriterijima.

Ustrajemo u tome da je država dužna omogućiti pristup odštetama baš svim izbrisanim bez obzira na njihov status u RS. Pri rješavanju pitanja odšteta nije dopustivo previdjeti odluke Ustavnog suda RS koji je utvrdio da je brisanje bila protupravna mjera države koji je pogodio sve izbrisane. Isključivanje pojedinih skupina izbrisanih iz sheme odštete predstavlja kršenje ustavno zaštićenog prava do otklanjanja posljedica kršenja ljudskih prava. Na potrebu omogućavanja nadoknade svim izbrisanim (i onima koji to žele, omogućavanja ponovnog uključenja u slovensko društvo) je upozorio i povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe Nils Muižnieks, u svom komentaru objavljenom dana 19.10. u časopisu Delo.

I Odbor ministara SE je na sjednici 26.9. 2013. pozvao ka »odgovarajućem rješenju glede upotrebe sheme odštete izbrisanima koji su dali molbu za državljanstvo ili dozvolu za stalno prebivanje i pri tom bili odbijeni.«. S tim pozivom je Odbor Ministara SE Sloveniji jasno poručio da je krug osoba sa pravom na odštetu u trenutnom prijedlogu ZPŠOIRSP određen preusko.

3. Potpuno je neprihvatljivo arbitražno određivanje novčane odštete od 40 eura za svaki mjesec izbrisa, stavljanje odštete za materijalne i nematerijalne štete u jednu kategoriju i u suprotnosti sa domaćim pravnim redom kao i presudom Velikog senata ESČP.

ZPŠOIRSP bi morao poštujući presudu ESČP u slučaju Kurić i drugi protiv Slovenije, odvojeno odrediti paušalni iznos za novčanu odštetu za nematerijalnu štetu i paušalni iznos za novčanu odštetu za materijalnu štetu. Dok bi novčana odšteta u visini od 40 EUR za mjesec izbrisa možda i odgovarala paušalnoj odšteti za pretrpljenu nematerijalnu štetu, iznos od 260 EUR za mjesec izbrisa bi trebao biti osnova za paušalnu odštetu za pretrpljenu materijalnu štetu. Iznos od 260 EUR mjesečno naime odgovara iznosu novčane socijalne pomoći za određivanje paušalne odštete. Taj iznos je primjeren jer bi svaka izbrisana osoba (kad ne bi bila izbrisana i kad bi zadržala status stalnog rezidenta ili rezidentice), neovisno o individualnim okolnostima, mjesečno primala minimalno iznos novčane socijalne pomoći (i ukoliko ne bi bila zaposlena ili primala druge prihode).

Jedino za dio zahtjeva za naknadu štete koji premašuje spomenute paušalne iznose bi zakon mogao naputiti oštećene na sudni postupak.

Pri tome upozoravamo da odluka Informacijskog povjerenika u postupku dostupa do nacrta zakona i drugih priloga (br. 090-90/2013/8 s danom 31. 5. 2013., IP RS je 23. 5. 2013 izvršio uvid “in camera” pri MNZ), dokazuje, da MNZ dva dana prije javne objave prijedloga zakona nije imao izrađene financijske izračune i ocjene posljedica zakona (zakon je od strane MNZ posredovan medijima 25. 5. 2013.). Navedeno ujedno potvrđuje naše zadrške glede predložene visine koja se ne temelji na nikakvim (objektivnim) argumentima.

4. Povrat lako dokazive dodatne individualne štete u upravnom postupku

V prvom osnutku zakona je to bilo predviđeno i to za povrat s računima dokazanih troškova liječenja i obrazovanja, ali je nakon toga u drugom prijedlogu (bez ikakvog objašnjenja) ispušteno. Povrat navedenih lakše dokazivih individualnih troškova je trebalo sačuvati, a trebalo mu je dodati i povratak troškova za plaćanje upravnih i sudskih taksi u zakonski određenoj visini, čije je plaćanje posljedica uređivanja statusa po nezakonitom brisanju. Ti troškovi su dokazivi sa računima ili drugim službenim potvrdama (tarifama i sl.) i trebali bi se priznavati već sa odlukom o pojednostavljenim i brzim upravnim postupkom – s ovlaštenjem upravnom organu da sve nedokazane ili teže dokazive zahtjeve stranaka uputi na naknadu štete putem suda. Nabrojane troškove čiji povrat bi bio moguć u upravnom postupku, bi trebala nadopunjavati generalna klauzula: “i za eventualne druge, na isti način dokazive troškove koje podnositelj zahtjeva ne bi imao, kada ne bi bio nezakonito izbrisan”. Takvo zakonsko uređenje ne bi bilo korisno samo za oštećene, već i za državu, jer bi se znatno smanjio broj onih koji bi u suprotnom (ukoliko im ni odšteta za lako dokazivu štetu u upravnom postupku ne bude dostupna) bili prisiljeni odštetu rješavati putem suda.

5. Vremenski okvir isplaćivanja odšteta

Naglašavamo da je i za vremenski okvir isplaćivanja odšteta potreban dogovor sa izbrisanima, a ne diktat tempa isplata od strane države. I oštećene osobe kojima odšteta pripada će, ukoliko visina bude odgovarala visini pretrpljene štete, sudjelovanjem u dogovoru lakše prihvatiti isplatu iste u daljem vremenskom razdoblju. U slučaju dužeg vremenskog razdoblja za isplatu odšteta, moguće je za olakšavajuću okolnost uzeti krizu, ali je nedopustivo krizu uzimati u obzir prilikom određivanja visine odštete – ona mora odgovarati pretrpljenoj šteti.

Neprihvatljiva je isplata trenutno predlagane visine paušalne odštete u trenutno predloženim vremenskim okvirima (od 1000 do 2000 EUR u dva obroka, od 2000 do 3000 EUR u tri obroka, od 3000 do 4000 EUR u četiri obroka, nad 4000 EUR u pet obroka, svaki obrok dospijeva na naplatu godinu dana po dospijeću prijašnjeg obroka).

6. Manjkavosti predloženog određivanja odšteta u sudnom postupku i ograničenje sudno određene odštete sa višekratnikom paušalne odštete

Već tako rizično sudsko određivanje odštete je još nepredvidljivije pri tako oskudnoj definiciji pravila postupanja trenutnoga prijedloga ZPŠOIRSP. Osim ukidanja pravila zastare potraživanja i pravila ukidanja ograničavanja “ne bis in idem” prijedlog ne sadrži dodatnih odrednica glede dokazivanja elemenata odgovornosti odštete. Iako je akcijski plan za izvršavanje presude ESČP, kojeg je vlada prihvatila u početku ove godine, predviđao posebna pravila za sudske postupke i pospješivanje sudskih postupaka, trenutni prijedlog ZŠPO sadrži odrednicu koja će ih samo nerazumno produžiti – sa određivanjem roka od šest mjeseci za odgovor tužene stranke (odnosno države) na tužbu.

Nedopustivo je i ograničavanje visine novčane naknade, određene u sudskom postupku do 2,5-kratnika visine novčane odštete koja je oštećenom određena upravnim postupkom – ta je u trenutnom prijedlogu ovisna od perioda izbrisa. Za to ograničenje nema ni pravnog ni činjeničnog razloga. Ukoliko je nekome radi brisanja uzrokovana puno veća šteta od paušalno priznate (jer je npr. izbris za posljedicu imao ozbiljan zdravsteni problem), u tom je slučaju realna visina štete i pravo na naknadu za tu osobu potpuno neovisna od vremena provedenog u bespravnom položaju “izbrisanog”. Po dosadašnjem prijedlogu (2,5-kratnik paušalne odštete) bi svaki pojedinac koji je bio izbrisan dva mjeseca za štetu od 50.000 eur primio 1300 € odštete, pojedinac koji je izbrisan 20 godina, za istu štetu 24.000 €. Za takvu razliku nema ni činjeničnih ni pravnih argumenata. Budući je i ministar Virant u svojim javnim nastupima već više puta izrazio spremnost da razmisli o primjerenosti sadašnjeg ograničenja na 2,5-kratnu visinu paušalne odštete, toliko više očekujemo da će ta predložena odluka tijekom zakondavnog postupka biti izbačena iz ZPŠOIRSP.

Isto tako je ustavno-pravno sporno ograničavanje već uloženih zahtjeva na nivo predlaganog zakonskog uređenja. Izbrisani tužitelji sa već uloženim zahtjevima su vjerovali u pravni red (načelo povjerenja u pravo), postavili zahtjeve koje sada zakon (protiv volje obje stranke) ograničava, pri čemu ne uređuje pravne posljedice (npr. već plaćene takse, troškove postupka, …). Te vidike je nužno precizno urediti da ne bi došlo do kršenja načela pravne države). Slično vrijedi i za nedorečeno pravilo o privilegiranom povlačenju tužbe.

Ostvarivanje odštete u sudnom postupku je nepredvidljivo. U praksi bi moglo dolaziti do slučajeva u kojima bi i uspješnom tužitelju pripisano npr. samo 50% zahtjevane odštete – u takvom slučaju mora tužitelj tuženoj stranki (državi) platiti 50% njenih pravdnih troškova i 50% sudskih troškova. To može značiti da bi tužitelj morao putem troškova državi platiti čak i više od visine odštete koje bi od nje dobio.

Kako bi učinkovito spriječili velik broj sudskih postupaka koja opterećuju kako sudove (gledaj gore navedeno) tako i same žrtve brisanja, nužno je potrebno odrediti paušalne iznose odštete priznate u pravnim postupcima koje će bolje odgovarati realno pretrpljenoj šteti. Odštete predložene dosada će žrtve brisanja prisiljavati da pravedno određenu odštetu traže putem sudskih postupaka. Pritom je nerazumno i da zakon ne dodijeli opće ovlaštenje za poravnavanje Državnom pravobraniteljstvu S, što bi ubrzalo i pojednostavilo konkretne postupke (u suprotnom mora za svaki slučaj posebno dati ovlaštenje Vlada RS).

7. Uključenje djece izbrisanih

Ministar Virant je prilikom rasprave u DZ rekao da su među onima koji su prema statusnom zakonu pridobili ili će pridobiti dozvolu za stalni boravak i djeca izbrisanih i da će biti automatski uključena u shemu za naknadu. Međutim, trenutnim prijedlogom ZPŠOIRSP djeca izbrisanih nisu uključena (obuhvaćena).

Dok je ZUSDDD-B za za nositelje prava uređenja statusa eksplicitno navodio djecu izbrisanih (i to samo one koje su rođeni u Sloveniji, ne i one rođene u inozemstvu), prijedlog ZPŠOIRSP za nositelje prava navodi isključivo osobe koje su bile izbrisane ili su pridobile pravo za stalno bivanje ili su pridobile slovensko državljanstvo (2. Član ZPŠOIRSP, iz obrazloženja 2. člana ne proizlazi da predlagatelj zakona ima ikakvu namjenu uključivanja djece izbrisanih kao neposrednih nositelja prava do odštete i preostalih predlaganih mjera).

Kao neposredni nositelji prava ZPŠOIRSP moraju biti uključena i djeca izbrisanih. ZUSDDD-B im je već priznao status žrtava izbrisa, s time što im je priznao pravo do izdavanja dozvole za stalno prebivanje pod sličnim uvjetima kao izbrisanim osobama. Zato opravdano očekujemo da će djeca izbrisanih biti uključena u mjere predviđene ZPŠOIRSP.

U nastavku, u okviru zahtjeva za uređivanje statusnopravnih aspekata zahtjevamo mogućnosti vraćanja statusa za svu djecu izbrisanih te uređenja aspekta spajanja obitelji.

8. Prava nasljednika

Upozoravamo na nepriznavanje prava nasljednika umrlih izbrisanih do ostvarivanja prava na odštetu u upravnom postupku u slučajevima kada izbrisana osoba umre prije uvođenja postupka i tijekom postupka za povrat štete. Takvo zakonsko uređenje je u tom iznimnom položaju, kada država počinje priznavati pravo na odštetu 22 godine nakon nastale štete, posve neodgovarajuće i nepravedno. Odšteta za materijalnu štetu bi trebala biti dostupna nasljednicima u navedenim slučajevima, u kojima ih trenutno prijedlog zakona isključuje u suprotnosti sa općim pravilima nasljednog prava, u kojem se imovinskopravna potraživanja nasljeđuju.

9. Neophodnost uređenja statusnopravnih pitanja

Još jednom upozoravamo i na glavne slabosti ZUSDDD-B kao zakona, za kojeg podnositelj tvrdi, da je učinkovito pravno sredstvo za uređenje statusa izbrisanih u Sloveniji, a sve je prije nego to. Na to ukazuju i statistički podaci o izvođenju zakona koji je istekao 24. julija 2013. Na podlozi višegodišnjih upozorenja zahtjevamo da se statusni aspekti uključe u prijedlog zakonskih promjena kao što slijedi:

• Država neka bez odlaganja omogući povratak statusa (dozvola za stalno prebivanje) svim osobama koje su imale (kao nekadašnji jugoslovenski državljani) status stalnog bivanja u trenutku osamostaljena Slovenije (25. 6. 1991.) i čiji je status kasnije protupravno oduzet (izbrisan) i koji za to iskažu zanimanje. Povratak statusa mora biti raspoloživ svim izbrisanim bez dodatnih uvjeta ili upravnih taksi.
• Spajanje obitelji neka bude prioritet i omogućeno bez dodatnih uvjeta. Obitelj neka se obuhvaća široko i s poštivanjem različitih kulturnih tradicija i modernih tipova obiteljskih odnosa. Djeca izbrisanih, bez obzira na mjesto i datum rođenja, se moraju sa aspekta statusnopravnih mjera izjednačiti odnosno tretirati isto kao i izbrisani.

Iz opreza, u slučaju da prvi zahjev ne bude realiziran (određivanje bezuvjetnog povrata statusa u okviru ZPŠOIRSP), zahtjevamo da se ZUDDD (i za još uvijek otvorene slučajeve) novelira i da se uklone sljedeće manjkavosti zakona:

• neka se ukloni uvjet stvarnog života i razlozi za opravdanu odsutnost koji ne pokrivaju sve moguće situacije u koje su bile primorane izbrisane osobe, a prije svega potpuno nelegitiman i nerazuman zahtjev po dokazivanju djelovanja koja bi ukazivala na to da se izbrisana osoba probala vratiti i nastaviti živjeti u Republici Sloveniji;
• neka se prekine neutemeljeno isključivanje djece izbrisanih koji su rođena između 23.12.1990. i 25.6.1991. i sve djece izbrisanih koja su rođena van Republike Slovenije;
• neka se rješi pitanje spajanja obiteljskih članova izbrisanih osoba – čak i kad bi zakon odgovarajuće riješio pitanja stutasa izbrisane djece, još uvijek ostaje nerazjašnjen problem spajanja za bračne i vanbračne partnere izbrisanih. Oni mogu dozvolu za bivanje urediti tek na podlozi odredbi Zakona o tujcima, koje nisu odgovarajuće, zbog čega se izbrisane osobe čak i ako im je izdana dozvola za stalno prebivanje ne mogu vratiti nazad u Sloveniju, jer bi to značilo odvajanje od njihovih obitelji – o tome vrlo rječito govori slučaj Alija Berishe, odnosno činjenica da slovenski organi u više od dvije godine nisu uspjeli sprovesti spajanje obitelji za suprugu i četiri djeteta rođena po brisanju i van Republike Slovenije);
• neodrživost trogodišnjeg roka za podnošenje zahtjeva koji je istekao 24. julija ove godine, dok na našu organizaciju svakoga dana pristižu nove molbe za pomoć od mnogobrojnih koji su taj rok zakasnili, jer su tamo gdje žive tek sada saznali za tu mogućnost.

Pozivamo vas da otklonite gore navedene nedostatke prijedloga ZPŠOIRSP, sadržajno ga nadopunite i nadogradite u ozbiljan prijedlog zakonodavstva o uklanjanju posljedica brisanja i pobrinete se da pitanje uređenja statusa izbrisanih u Sloveniji konačno bude pravilno regulirano. Samo na taj način ćete omogućiti razrješenje neizdrživog položaja izbrisanih i konačno ispravljanje prouzročene nepravde.

Amnesty International Slovenije
Civilna inicijativa izbrisanih aktivista
Mirovni inštitut