Na području ispravljanja nepravdi izbrisanim je unatoč usvajanju Zakona o regulaciji statusa državljana drugih zemalja nekadašnje SFRJ u Republici Sloveniji (ZUSDDD-B) 2010. godine, koji je važio do 24. 7. 2013.g., ostalo mnogo neriješenih pitanja, te zakonski mjere nisu bile dovoljne za ispravljanja nepravdi izbrisanim.
Na otvorena pitanja su nevladine organizacije vlasti (saborske zastupnike, predsjednike svih područja vlasti te predsjednika Ustavnog suda) upozorile i na 20. godišnjicu izbrisa. Gledaj popratni dopis te pregled mjera i stanja 2009-2012.
Činjenica je da je status u Sloveniji do sada uspjela urediti samo oko polovica izbrisanih (gledaj i statistiku). Razlozi za takvo stanje su sljedeći:
1. Problem neodgovarajućeg pravnog uređenja na području reguliranja statusa
Po izmjenama i dopunama Zakona o regulaciji statusa državljanina drugih zemalja nekadašnje SFRJ u Republici Sloveniji (ZUSDDD-B) 2010. godine, su nekim od izbrisanih bile dodijeljene dodatne mogućnosti za pridobivanje dozvole za stalni boravak. Zakon je prestao vrijediti 24.07.2013.g. i od tada izbrisani nemaju mogućnost uređivanja statusa prema posebnom zakonu za izbrisane. I prema spomenutom zakonu (za one koji su molbe za uređenje statusa uložili pravovremeno i koji su još u postupku) su mogućnosti bile iznimno oskudne, a postupak dug i zahtjevan, te se zato tu zakonsku mjeru ne može smatrati zadovoljavajućom.
Zakon je naime zahtjevao da izbrisani:
• predaju molbu za izdavanje dozvole za stalni boravak,
• plate upravnu taksu (95 EUR),
• ispune zakonski propisane uvjete,
• predlože sve dokaze za njihovo ispunjavanje
• urede prijevod dokumenata,
• fizički prisustvuju u saslušanju te
• odrade brojna druga upravna djela.
Navedena upravna djela su za izbrisane pravno zahtjevna i predstavljaju visoke troškove, koje si mnogi između njih ne mogu priuštiti, posebice ako su dozvolu za stalni boravak prisiljeni tražiti iz inozemstva. Zakon je za puno izbrisanih nerazumljiv i u slučaju da postupak vode sami, bez pravnog savjetnika ili opunomoćenika, risikiraju da njihov zahtjev za stalni boravak bude odbijen.
Čak i ako izbrisani ispunjavaju sve uvjete nadležnih tijela nema garancije da će im nezakonito oduzeti pravni status biti vraćen, jer mnogi još ne ispunjavaju zakonske uvjete.
Problem je najčešće u tome što toliko godina nakon izbrisa, izbrisani ne mogu unazad mijenjati svoje životne okolnosti, kako bi zadovoljili te uvjete.
Do problema dolazi unatoč tome što su zakonski uvjeti postavljeni široko, jer ne pokrivaju sve situacije izbrisanih. Problem je uopće i u tome što zakon postavlja bilo kakve uvjete, jer bi statuse trebalo bezuvjetno vraćati.
Iz zakona je očito da vlasti odgovornost za dobivanje statusa još uvijek u cijelosti prenose na izbrisane.
2. Problem obaveznog dokazivanja pokušaja povratka u Sloveniju
Jedan od uvjeta kojeg moraju ispuniti izbrisani koji nisu u Sloveniji, je dokazivanje pokušaja povratka. To dokazivanje je ograničeno na razdoblje od pet do deset godina od početka njihove odsutnosti.
Zašto se taj uvjet našao u zakonu, koja je njegova namjera, te zašto npr. nije dovoljno da se osoba pokušala vratiti u Sloveniju odmah ili poslije deset godina odsutnosti, nije poznato. U prijedlogu zakona kojeg su nevladine organizacije dobile na uvid i komentiranje, tog uvjeta nije bilo, a dodan je kasnije u zakonodavnom postupku. Taj uvjet izbrisanima uzrokuje velike probleme, jer dokazi pokušaja povratka u većini slučajeva ne postoje.
3. Problem maksimalno dozvoljene odsutnosti
Sljedeći problem je nejasna dikcija zakona, prema kojem je moguće zaključiti da status uopće ne mogu zatražiti izbrisani odsutni (van Slovenije) više od deset godina. To pravilo u zakonu nema smisla, jer nije jasno zašto bi zakonodavac 18 godina po izbrisu usvojio zakon kojim omogućava uređenje statusa i onim izbrisanima koji nisu u Sloveniji od izbrisa dalje, te bi nakon toga odsutnost ograničio na 10 godina. Razlog te odluke nije poznat, jer tog članka nije bilo u prijedlogu zakona kojeg su nevladine organizacije dobile na uvid i komentiranje. Dodan je kasnije, u zakonodavnom postupku. Za detaljniju analizu tog problema pogledaj dokument Pregled mjera i stanja 2009-2012.
4. Nedovoljne mjere za ispravljanje nepravdi izbrisanim
Zakonodavac je pružio nekoliko dodatnih mogućnosti nekim izbrisanima za uređenje statusa, no uz to nije predvidio nikakve dodatne mjere za njihovu integraciju u slovensko društvo te za rehabilitaciju izbrisanih koji su zbog izbrisa pretrpjeli zdravstvene i psihičke posljedice. Potrebne su sljedeće Integracijske mjere: podrška i pomoć kod uključenja u društvo, uređeno zdravstveno osiguranje, uključenje u program aktivne politike zapošljavanja, osigurane stipendije za osobe koje su bile izbrisane kao djeca, te za djecu izbrisanih itd.
Krajem 2013. godine je prihvaćen Zakon o povratku štete osobama izbrisanim iz registra stalnog boravka (ZPŠOIRSP) koji ne omogućava svim izbrisanim potraživanje odštete već približno samo polovici. Još je manje onih izbrisanih kojima pored novčane odštete pripadaju i drugi oblici pravične naknade:
1. do plaćanja doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje,
2. do uključenja i prednosti pri obradi u programima socijalne zaštite,
3. do olakšica pri ostvarivanju prava iz javnih sredstava,
4. do državne stipendije,
5. do jednakog tretmana pri rješavanju stambenog pitanja,
6. do dostupa do sustava obrazovanja
7. do uključenja i prednosti pri obradi u programima pomoći za uključenje stranaca koji nisu državljani država članica Europske unije, u kuturni, gospodarski i društveni život Republike Slovenije.
Iako, kao što je već napomenuto, to ne vrijedi za sve izbrisane već samo za one koji na to imaju pravo prema spomenutom zakonu, što je približno polovica svih izbrisanih. Nedostaju još dodatne mjere za integraciju izbrisanih u slovensko društvo, uključenje u aktivne politike zaposlavanja i slično.
Istovremeno taj zakon određuje puno niže odštete od onih koje su na Europskom sudu za ljudska prava dodijeljene šestorici pritužitelja u slučaju Kurić i drugi protiv Slovenije. Više o odšteti u točki 9.
5. Problem udruživanja obitelji
Izbrisani koji su dobili dozvolu za stalni boravak se u Sloveniju neće moći vratiti ukoliko dozvolu za boravak ne budu imali i ostali članovi njihove obitelji. Uglavnom su to izbrisani koji su ostvarili obitelji nakon izbrisa, zbog čega neki od članova obitelji ni ne spadaju među izbrisane.
Prema trenutnoj situaciji za te članove obitelji važe isti uvjeti za udruživanje obitelji, kao za druge strance prema Zakonu o strancima. Predočiti je potrebno dovoljna sredstva za preživljavanje, zdravstveno osiguranje i važeću putovnica. Ti uvjeti su za članove obitelji izbrisanih neprimjereni, jer ne uvažavaju njihovu specifičnost. Kao primjer, ako su članovi obitelji apatridi, ne mogu ispuniti uvjet važeće putovnice.
Ako je dozvola za boravak omogućena samo izbrisanoj osobi, a ne i njegovim ili njenim obiteljskim članovima ili su postavljeni uvjeti koje izbrisana osoba ne može ispuniti, postoji opasnost kršenja 8. članka Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda koji opredjeljuje pravo čuvanja privatnog i obiteljskog života.
6. Problem smještaja
Gdje će izbrisana osoba živjeti nakon uređenja pravnog statusa u Sloveniji?
Izbrisani nakon osamostaljenja nisu mogli otkupiti stanove u kojima su živjeli na osnovi prava na stambeno zbrinjavanje. Isto tako nisu mogli kandidirati za neprofitne stanove koji su bili rezervirani isključivo za državljane Slovenije. Zbog izbrisa su neki doslovno ostali bez krova nad glavom. Bez statusa su naime izgubili bilo kakvu mogućnost zakonitog dostupa do smještaja.
Zakon o povratku štete osobama izbrisanim iz registra stalnog boravišta (ZPŠOIRSP) za one kojima to pravo pripada predviđa uz novčane odštete i drugi oblik pravične naknade. Jednak tretman pri rješavanju stambenog pitanja je jedan od oblika, mada to još ne rješava gore spomenuto pitanje nastanjivanja.
Za hitne slučajeve, kada na natječaj za neprofitni stan nije moguće čekati, vlasti bi morale potražiti unutrašnje kapacitete praznih stanova te ih ponuditi na privremeno korištenje izbrisanim i njihovim obiteljima do trajnijeg uređenja tog područja.
Osim toga ostaje nerazjašnjeno pitanje statusa odnosno valjanosti ugovora o najmovima, koje su sa vlasnicima stanova sklopili izbrisani koji su se kasnije uslijed gubitka statusa iselili iz Slovenije ili su bili prognani, dok ugovori uglavnom nisu bili otkazani ili prekinuti.
7. Vlasti se za izbris još uvijek nisu službeno ispričale
Otvoreno ostaje i pitanje službene isprike Republike Slovenije za uzrokovano kršenje u slučaju izbrisanih. Isprika koju su izrekli ministrica unutrašnjih poslova Katarina Kresal i predsjednik narodne skupštine Pavel Gantar je od iznimnog značenja, no izrečena je usmeno te nije zapisana u nijednom službenom dokumentu, što je neprihvatljivo. Jedan od primjerenih načina isprike bi bila, na primjer u Narodnoj skupštini prihvaćena rezolucija o isprici izbrisanim za izbris, sa obavezivanjem ka nastojanju otklanjanja posljedica, te obećanjem da se kršenje nikad više neće ponovit.
8. Koje je uopće značenje posebnih deklarativnih potvrda?
Izbrisani koji su u Sloveniji već uspjeli dobiti dozvolu za stalni boravak i državljanstvo, dobili su i posebnu deklarativnu potvrdu kojom država priznaje, da je ta osoba od izbrisa nadalje imala dozvolu za stalni boravak.
Koje je značenje tih potvrda?
Na osnovi posebne deklarativne potvrde naime niti jedna izbrisana osoba do danas nije uspjela primjeniti bilo kakvo pravo koje je bilo vezano uz status stalnog boravka (radna dozvola, novčani dodatak itd.).
To znači da posebne deklarativne potvrde nemaju nikakvu vrijednost, osim simbolične. Po vrijednosti su tako tek list papira koji ne služi ničemu osim formalnom izvršavanju 8. Članka odluke Ustavnog suda br. U-I-246/02 z dne 3. 4. 2003.
Tu situaciju treba promijeniti i odrediti koja je prava moguće priznati unazad na osnovu dobivenih posebnih deklarativnih potvrda.
9. Odštete
Vlasti su izbrisanim sa uzimanjem pravnog statusa uzrokovale tešku materijalnu i nematerijalnu štetu na svim područjima njihovog života.
Neki od njih se nisu mogli upisati u školu, drugi su bili prisiljeni živjeti odvojeno od svojih obitelji, bojali su se za svoju osobnu sigurnost, da će biti prognani iz države ili zatvoreni u centar za strance što se nekima i dogodilo. Ukoliko su ih prognali nisu imali pristup tržištu rada, mogućnost napustiti državu ili se vratiti u nju.
Dana 21.22.2013.g. je prihvaćen Zakon o povratku štete osobama koje su izbrisane iz registra stalnog boravka (ZPŠOIRSP) koji se počeo koristiti 18.6.2014. g. , što znači da do 18.6.2014. izbrisani kojima po tom zakonu pripada pravo na odštetu, još nisu mogli uložiti zahtjev za odštetu.
Od 18.6.2014. pa do 18.6.2017. (zakon određuje rok od 3 godine) izbrisani kojima prema tom zakonu pripada pravo na odštetu mogu na upravnim jedinicama u Sloveniji podnjeti zahtjev za odštetu. Izbrisani koji su do18.6.2014. već podnijeli zahev za stalni boravak ili za prijem u slovensko državljanstvo, a njihov zahtjev bude riješen tek nakon 18.6.2014. će moći odštetu zatražiti u roku od tri godine po dobivanju dozvole za stalno boravište, odnosno državljanstva.
Visina odštete o kojoj će odlučivati upravne jedinice u upravnim postupcima se računa za period od brisanja do ponovnog uređenja statusa (dozvole za stalno boravište ili pridobivanje slovenskog državljanstva) u visini od 50 eura za svaki puni mjesec. Pojedinci se mogu odlučiti za ostavivanje prava na odštetu putem sudskog postupka. U sudskom postupku će trebati dokazati da je pojedincu nastala veća šteta zbog koje mu pripada viša odšteta od zakonski određene (upravnim postupkom). Ukupna odšteta može biti najviše 3 puta viša od iznosa odštete određene upravnom postupkom. Za lakše razumijevanje navodimo primjer: osobi izbrisanoj 5 godina (koja je nakon 5 godina dobila dozvolu za stalni boravak ili je pridobila slovensko državljanstvo) bi pripadao paušalni iznos od 3.000 eur u upravnom postupku; ukoliko se ta osoba odluči za pravni put do odštete, visina najviše moguće ukupne odštete je unaprijed ograničena na ukupni iznos od 9.000 eur (znači u slučaju da u upravnom postupku dobije 3.000 eur, u sudskom postupu može dobiti najviše 6.000 eur).
Pored novčane odštete zakon spominje i neke druge oblike “pravnog obeštećenja” izbrisanima: plaćanje doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje, uključenje u programe socijalne zaštite, olakšice pri ostvarivanju prava iz javnih sredstava, jednak tretman pri rješavanju stambenog pitanja, dostup do državnih stipendija i obrazovnog sustava.
Prema tom zakonu pravo do odštete nemaju svi izbrisani, već samo oni sa uređenim statusom u Sloveniji (dozvolom za stalni boravak ili slovenskim državljanstvom) i oni koji su dozvolu za stalni boravak ili državljanstvo tražili po izbrisu i to prije prihvaćanja zakona namijenjenog uređivanja statusa izbrisanih godine 2010. (ZUSDDD-B), ali ga nisu dobili (njihov zahtjev je odbijen, odbačen ili je postupak obustavljen), a prema obnovljenom zakonu iz godine 2010. ga više nisu tražili.
To znači da osoba koja je već uložila molbu za stalni boravak i bila odbijena, pa prema zadnjem važećem zakonu ZUSDDD-B molbu uložila još jednput i bila opet odbijena, do odštete nema pravo. Istovremeno zakon za tu grupu osoba sa pravom na odštetu postavlja dodatni uvjet – ispuniti moraju uvjet stvarnog života u Republici Sloveniji u periodu od brisanja pa do pravomoćnosti odluke o odbijanju, odbacivanju ili obustavljanju postupka. Ta grupa će dakle morati dokazati da su u Sloveniji zaista živjeli, slično kao što je bilo potrebno u postupcima uređivanja statusa po ZUSDDD-B (što se u praksi iskazalo za problematično).
Do odštete po tom zakonu neće imati pravo svi oni izbrisani koji po brisanju statusa isti u Sloveniji nisu uređivali (nisu uložili molbu za stalni boravak ili državljanstvo) i oni koji su molbu za izdavanje dozvole za stalni boravak zahtjevali prema zadnjem važećem zakonu (ZUSDDD-B) iz 2010. g. i bili odbijeni. Isto tako, s obzirom na taj zakon, do odštete nemaju pravo djeca i rođaci preminulih izbrisanih.
Isto tako odšteta kojiu omogućava trenutni zakon je puno niža od iznosa koje je Europski sud za ljudska prava dosudilo šestorici izbrisanih u slučaju Kuić i drugi protiv Slovenije. Europski sud je naime svakom izbrisanom prituženiku za period dvadeset godina izbrisa dosudilo po 20.000 eur odštete za nematerijalnu štetu, što bi značilo oko 83 eur na mjesec, a na to još 150 eur za izgubljenu socijalnu pomoć + 80 eur za izgubljene dječje dodatke mjesečno za nastalu materijalnu štetu. Zajedno znači 223 eur mjesečno, odnosno 313 eur mjesečno u slučaju da su izbrisani imali djecu i u slučaju da bi im ista pripadala u slučaju da nisu bili izbrisani.
Prema trenutnom zakonu u Sloveniji izbrisani kojima to pravo pripada mogu dobiti samo 50 eur paušalnog iznosa odštete na mjesec i ukoliko bi se odlučili na sudski put (tužbu na sudu u Sloeniji), neovisno o dokazanoj većoj materijalnoj šteti, samo još do maksimalno 100 eur na mjesec. U Sloveniji je dakle moguće dobiti maksimalno 150 eur odštete na mjsec za period izbrisa i samo u slučaju da izbrisani uspiju s tužbama na sudovima.
Više od odštetama možete pročitai ovdje.