Objavljujemo pismo koje su tri civilnodruštvene organizacije posredovale zastupničkim grupama odnosno zastupnicima Državnog zbora i Ministarstvu unutarnjih poslova u listopadu 2013.

Poštovani,

potpisane organizacije civilnog društva vam pišu sa namjerom ponovnog upozoravanja na nedostatke zakona namijenjenog uređenju položaja izbrisanog stanovništva i ispravljanja načinjene krivde – kako s obzirom na trenutni prijedlog Zakona o povratku štete osobama izbrisanim iz registra stalnog boravka (u nastavku: ZPŠOIRSP ) tako i Zakona o uređivanju statusa državljana drugih država nasljednica nekadašnje SFRJ u Republici Sloveniji (u nastavku: ZUSDDD ) koji je istekao.

Odmah na početku ističemo da prosuđujemo kako priprema prijedloga ZPŠOIRSP ne proizlazi iz iskrene želje za ispravkom nanešene krivde, jer se prijedlog priprema samo zbog presude Velikog senata ESČP u predmetu Kurić i drugi protiv Slovenije. Ukoliko bi vlast iskreno željela ukloniti posljedice kršenja ljudskih prava u sadržaj zakonskog teksta bi uključila i druge vidike, prvenstveno statusno-pravne. Izbrisani i njihove obitelji naime u ovom trenutku nemaju na raspolaganju pravno sredstvo koje bi im omogućilo uređenje statusa u Sloveniji, jer je 24. srpnja 2013. istekao rok za podnošenje molbi prema odrednicama ZUSDDD, a čak ni taj zakon nije omogućavao učinkovito spajanje obitelji.

Uklanjanje brisanja i njegovih posljedica nije samo pravna dužnost države, već i moralna jer se odnosi i na etično pitanje pomoći ljudima koje je država kršenjem ljudskih prava na podlozi diskriminacije isključila iz društva. Zbog navedenog od slovenske vlasti ponovno zahtjevamo da se mjere otklanjanja posljedica brisanja zasnivaju isključivo na temelju prijašnjeg sporazuma sa organizacijama izbrisanih.

Jer je iz rasprava pri prvom čitanju ZPŠOIRSP izgledalo kao da zastupnici uopće nisu poznavali naša stajališta predstavljena ministru Virantu na zajedničkom sastanku 27. svibnja i na koja (unatoč obećanju) nije nikada bilo odgovora, vam pred početkom drugog čitanja zakona predstavljamo naše nove skupne zahtjeve prilagođene protoku vremena.

1. Političko priznanje brisanja, dogovor sa žrtvama i druge opće mjere

Zahtjevamo da vlast javno i jasno prizna brisanje za kršenje ljudskih prava temeljeno na diskriminaciji i za njega se službeno ispričaju. Na toj podlozi neka se u doglednom vremenu započne i službena istraga brisanja, njegove pozadine i posljedica.

Sve mjere uklanjanja posljedica moraju se temeljiti na dogovoru sa žrtvama, čega do danas u slučaju prijedloga ZPŠOIRSP nije bilo. Upozoravamo da se zakon o otklanjanju posljedica brisanja u nijednom slučaju ne smije primiti mimo volje, potreba i suglasnosti izbrisanih. Vlasti neka promisle i o uspostavljanju posebne kontaktne točke koja ima za cilj neposredan dostup izbrisanih do ključnih vlasti s namjenom olakšanja dijaloga i kontakta među žrtvama i državnim vlastima.

U tim postupcima je potrebno utvrditi potrebe izbrisanih i sa drugih aspekata i pripremiti odgovarajuće mjere (prilikom smještaja, reintegracijsku pomoć, uključivanje brisanja u predmete osnovnih škola i druge mjere usklađene s organizacijama izbrisanih).

2. Osobe koje imaju pravo na naknadu štete – zakon mora pored izbrisanih kojima je status u Sloveniji već vraćen obuhvatiti i one koji su protupravno izbrisani i koji status do sada nisu mogli urediti iz više razloga. Određivanje odštete za te pojedince može temeljiti na drugačijim kriterijima.

Ustrajemo u tome da je država dužna omogućiti pristup odštetama baš svim izbrisanim bez obzira na njihov status u RS. Pri rješavanju pitanja odšteta nije dopustivo previdjeti odluke Ustavnog suda RS koji je utvrdio da je brisanje bila protupravna mjera države koji je pogodio sve izbrisane. Isključivanje pojedinih skupina izbrisanih iz sheme odštete predstavlja kršenje ustavno zaštićenog prava do otklanjanja posljedica kršenja ljudskih prava. Na potrebu omogućavanja nadoknade svim izbrisanim (i onima koji to žele, omogućavanja ponovnog uključenja u slovensko društvo) je upozorio i povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe Nils Muižnieks, u svom komentaru objavljenom dana 19.10. u časopisu Delo.

I Odbor ministara SE je na sjednici 26.9. 2013. pozvao ka »odgovarajućem rješenju glede upotrebe sheme odštete izbrisanima koji su dali molbu za državljanstvo ili dozvolu za stalno prebivanje i pri tom bili odbijeni.«. S tim pozivom je Odbor Ministara SE Sloveniji jasno poručio da je krug osoba sa pravom na odštetu u trenutnom prijedlogu ZPŠOIRSP određen preusko.

3. Potpuno je neprihvatljivo arbitražno određivanje novčane odštete od 40 eura za svaki mjesec izbrisa, stavljanje odštete za materijalne i nematerijalne štete u jednu kategoriju i u suprotnosti sa domaćim pravnim redom kao i presudom Velikog senata ESČP.

ZPŠOIRSP bi morao poštujući presudu ESČP u slučaju Kurić i drugi protiv Slovenije, odvojeno odrediti paušalni iznos za novčanu odštetu za nematerijalnu štetu i paušalni iznos za novčanu odštetu za materijalnu štetu. Dok bi novčana odšteta u visini od 40 EUR za mjesec izbrisa možda i odgovarala paušalnoj odšteti za pretrpljenu nematerijalnu štetu, iznos od 260 EUR za mjesec izbrisa bi trebao biti osnova za paušalnu odštetu za pretrpljenu materijalnu štetu. Iznos od 260 EUR mjesečno naime odgovara iznosu novčane socijalne pomoći za određivanje paušalne odštete. Taj iznos je primjeren jer bi svaka izbrisana osoba (kad ne bi bila izbrisana i kad bi zadržala status stalnog rezidenta ili rezidentice), neovisno o individualnim okolnostima, mjesečno primala minimalno iznos novčane socijalne pomoći (i ukoliko ne bi bila zaposlena ili primala druge prihode).

Jedino za dio zahtjeva za naknadu štete koji premašuje spomenute paušalne iznose bi zakon mogao naputiti oštećene na sudni postupak.

Pri tome upozoravamo da odluka Informacijskog povjerenika u postupku dostupa do nacrta zakona i drugih priloga (br. 090-90/2013/8 s danom 31. 5. 2013., IP RS je 23. 5. 2013 izvršio uvid “in camera” pri MNZ), dokazuje, da MNZ dva dana prije javne objave prijedloga zakona nije imao izrađene financijske izračune i ocjene posljedica zakona (zakon je od strane MNZ posredovan medijima 25. 5. 2013.). Navedeno ujedno potvrđuje naše zadrške glede predložene visine koja se ne temelji na nikakvim (objektivnim) argumentima.

4. Povrat lako dokazive dodatne individualne štete u upravnom postupku

V prvom osnutku zakona je to bilo predviđeno i to za povrat s računima dokazanih troškova liječenja i obrazovanja, ali je nakon toga u drugom prijedlogu (bez ikakvog objašnjenja) ispušteno. Povrat navedenih lakše dokazivih individualnih troškova je trebalo sačuvati, a trebalo mu je dodati i povratak troškova za plaćanje upravnih i sudskih taksi u zakonski određenoj visini, čije je plaćanje posljedica uređivanja statusa po nezakonitom brisanju. Ti troškovi su dokazivi sa računima ili drugim službenim potvrdama (tarifama i sl.) i trebali bi se priznavati već sa odlukom o pojednostavljenim i brzim upravnim postupkom – s ovlaštenjem upravnom organu da sve nedokazane ili teže dokazive zahtjeve stranaka uputi na naknadu štete putem suda. Nabrojane troškove čiji povrat bi bio moguć u upravnom postupku, bi trebala nadopunjavati generalna klauzula: “i za eventualne druge, na isti način dokazive troškove koje podnositelj zahtjeva ne bi imao, kada ne bi bio nezakonito izbrisan”. Takvo zakonsko uređenje ne bi bilo korisno samo za oštećene, već i za državu, jer bi se znatno smanjio broj onih koji bi u suprotnom (ukoliko im ni odšteta za lako dokazivu štetu u upravnom postupku ne bude dostupna) bili prisiljeni odštetu rješavati putem suda.

5. Vremenski okvir isplaćivanja odšteta

Naglašavamo da je i za vremenski okvir isplaćivanja odšteta potreban dogovor sa izbrisanima, a ne diktat tempa isplata od strane države. I oštećene osobe kojima odšteta pripada će, ukoliko visina bude odgovarala visini pretrpljene štete, sudjelovanjem u dogovoru lakše prihvatiti isplatu iste u daljem vremenskom razdoblju. U slučaju dužeg vremenskog razdoblja za isplatu odšteta, moguće je za olakšavajuću okolnost uzeti krizu, ali je nedopustivo krizu uzimati u obzir prilikom određivanja visine odštete – ona mora odgovarati pretrpljenoj šteti.

Neprihvatljiva je isplata trenutno predlagane visine paušalne odštete u trenutno predloženim vremenskim okvirima (od 1000 do 2000 EUR u dva obroka, od 2000 do 3000 EUR u tri obroka, od 3000 do 4000 EUR u četiri obroka, nad 4000 EUR u pet obroka, svaki obrok dospijeva na naplatu godinu dana po dospijeću prijašnjeg obroka).

6. Manjkavosti predloženog određivanja odšteta u sudnom postupku i ograničenje sudno određene odštete sa višekratnikom paušalne odštete

Već tako rizično sudsko određivanje odštete je još nepredvidljivije pri tako oskudnoj definiciji pravila postupanja trenutnoga prijedloga ZPŠOIRSP. Osim ukidanja pravila zastare potraživanja i pravila ukidanja ograničavanja “ne bis in idem” prijedlog ne sadrži dodatnih odrednica glede dokazivanja elemenata odgovornosti odštete. Iako je akcijski plan za izvršavanje presude ESČP, kojeg je vlada prihvatila u početku ove godine, predviđao posebna pravila za sudske postupke i pospješivanje sudskih postupaka, trenutni prijedlog ZŠPO sadrži odrednicu koja će ih samo nerazumno produžiti – sa određivanjem roka od šest mjeseci za odgovor tužene stranke (odnosno države) na tužbu.

Nedopustivo je i ograničavanje visine novčane naknade, određene u sudskom postupku do 2,5-kratnika visine novčane odštete koja je oštećenom određena upravnim postupkom – ta je u trenutnom prijedlogu ovisna od perioda izbrisa. Za to ograničenje nema ni pravnog ni činjeničnog razloga. Ukoliko je nekome radi brisanja uzrokovana puno veća šteta od paušalno priznate (jer je npr. izbris za posljedicu imao ozbiljan zdravsteni problem), u tom je slučaju realna visina štete i pravo na naknadu za tu osobu potpuno neovisna od vremena provedenog u bespravnom položaju “izbrisanog”. Po dosadašnjem prijedlogu (2,5-kratnik paušalne odštete) bi svaki pojedinac koji je bio izbrisan dva mjeseca za štetu od 50.000 eur primio 1300 € odštete, pojedinac koji je izbrisan 20 godina, za istu štetu 24.000 €. Za takvu razliku nema ni činjeničnih ni pravnih argumenata. Budući je i ministar Virant u svojim javnim nastupima već više puta izrazio spremnost da razmisli o primjerenosti sadašnjeg ograničenja na 2,5-kratnu visinu paušalne odštete, toliko više očekujemo da će ta predložena odluka tijekom zakondavnog postupka biti izbačena iz ZPŠOIRSP.

Isto tako je ustavno-pravno sporno ograničavanje već uloženih zahtjeva na nivo predlaganog zakonskog uređenja. Izbrisani tužitelji sa već uloženim zahtjevima su vjerovali u pravni red (načelo povjerenja u pravo), postavili zahtjeve koje sada zakon (protiv volje obje stranke) ograničava, pri čemu ne uređuje pravne posljedice (npr. već plaćene takse, troškove postupka, …). Te vidike je nužno precizno urediti da ne bi došlo do kršenja načela pravne države). Slično vrijedi i za nedorečeno pravilo o privilegiranom povlačenju tužbe.

Ostvarivanje odštete u sudnom postupku je nepredvidljivo. U praksi bi moglo dolaziti do slučajeva u kojima bi i uspješnom tužitelju pripisano npr. samo 50% zahtjevane odštete – u takvom slučaju mora tužitelj tuženoj stranki (državi) platiti 50% njenih pravdnih troškova i 50% sudskih troškova. To može značiti da bi tužitelj morao putem troškova državi platiti čak i više od visine odštete koje bi od nje dobio.

Kako bi učinkovito spriječili velik broj sudskih postupaka koja opterećuju kako sudove (gledaj gore navedeno) tako i same žrtve brisanja, nužno je potrebno odrediti paušalne iznose odštete priznate u pravnim postupcima koje će bolje odgovarati realno pretrpljenoj šteti. Odštete predložene dosada će žrtve brisanja prisiljavati da pravedno određenu odštetu traže putem sudskih postupaka. Pritom je nerazumno i da zakon ne dodijeli opće ovlaštenje za poravnavanje Državnom pravobraniteljstvu S, što bi ubrzalo i pojednostavilo konkretne postupke (u suprotnom mora za svaki slučaj posebno dati ovlaštenje Vlada RS).

7. Uključenje djece izbrisanih

Ministar Virant je prilikom rasprave u DZ rekao da su među onima koji su prema statusnom zakonu pridobili ili će pridobiti dozvolu za stalni boravak i djeca izbrisanih i da će biti automatski uključena u shemu za naknadu. Međutim, trenutnim prijedlogom ZPŠOIRSP djeca izbrisanih nisu uključena (obuhvaćena).

Dok je ZUSDDD-B za za nositelje prava uređenja statusa eksplicitno navodio djecu izbrisanih (i to samo one koje su rođeni u Sloveniji, ne i one rođene u inozemstvu), prijedlog ZPŠOIRSP za nositelje prava navodi isključivo osobe koje su bile izbrisane ili su pridobile pravo za stalno bivanje ili su pridobile slovensko državljanstvo (2. Član ZPŠOIRSP, iz obrazloženja 2. člana ne proizlazi da predlagatelj zakona ima ikakvu namjenu uključivanja djece izbrisanih kao neposrednih nositelja prava do odštete i preostalih predlaganih mjera).

Kao neposredni nositelji prava ZPŠOIRSP moraju biti uključena i djeca izbrisanih. ZUSDDD-B im je već priznao status žrtava izbrisa, s time što im je priznao pravo do izdavanja dozvole za stalno prebivanje pod sličnim uvjetima kao izbrisanim osobama. Zato opravdano očekujemo da će djeca izbrisanih biti uključena u mjere predviđene ZPŠOIRSP.

U nastavku, u okviru zahtjeva za uređivanje statusnopravnih aspekata zahtjevamo mogućnosti vraćanja statusa za svu djecu izbrisanih te uređenja aspekta spajanja obitelji.

8. Prava nasljednika

Upozoravamo na nepriznavanje prava nasljednika umrlih izbrisanih do ostvarivanja prava na odštetu u upravnom postupku u slučajevima kada izbrisana osoba umre prije uvođenja postupka i tijekom postupka za povrat štete. Takvo zakonsko uređenje je u tom iznimnom položaju, kada država počinje priznavati pravo na odštetu 22 godine nakon nastale štete, posve neodgovarajuće i nepravedno. Odšteta za materijalnu štetu bi trebala biti dostupna nasljednicima u navedenim slučajevima, u kojima ih trenutno prijedlog zakona isključuje u suprotnosti sa općim pravilima nasljednog prava, u kojem se imovinskopravna potraživanja nasljeđuju.

9. Neophodnost uređenja statusnopravnih pitanja

Još jednom upozoravamo i na glavne slabosti ZUSDDD-B kao zakona, za kojeg podnositelj tvrdi, da je učinkovito pravno sredstvo za uređenje statusa izbrisanih u Sloveniji, a sve je prije nego to. Na to ukazuju i statistički podaci o izvođenju zakona koji je istekao 24. julija 2013. Na podlozi višegodišnjih upozorenja zahtjevamo da se statusni aspekti uključe u prijedlog zakonskih promjena kao što slijedi:

• Država neka bez odlaganja omogući povratak statusa (dozvola za stalno prebivanje) svim osobama koje su imale (kao nekadašnji jugoslovenski državljani) status stalnog bivanja u trenutku osamostaljena Slovenije (25. 6. 1991.) i čiji je status kasnije protupravno oduzet (izbrisan) i koji za to iskažu zanimanje. Povratak statusa mora biti raspoloživ svim izbrisanim bez dodatnih uvjeta ili upravnih taksi.
• Spajanje obitelji neka bude prioritet i omogućeno bez dodatnih uvjeta. Obitelj neka se obuhvaća široko i s poštivanjem različitih kulturnih tradicija i modernih tipova obiteljskih odnosa. Djeca izbrisanih, bez obzira na mjesto i datum rođenja, se moraju sa aspekta statusnopravnih mjera izjednačiti odnosno tretirati isto kao i izbrisani.

Iz opreza, u slučaju da prvi zahjev ne bude realiziran (određivanje bezuvjetnog povrata statusa u okviru ZPŠOIRSP), zahtjevamo da se ZUDDD (i za još uvijek otvorene slučajeve) novelira i da se uklone sljedeće manjkavosti zakona:

• neka se ukloni uvjet stvarnog života i razlozi za opravdanu odsutnost koji ne pokrivaju sve moguće situacije u koje su bile primorane izbrisane osobe, a prije svega potpuno nelegitiman i nerazuman zahtjev po dokazivanju djelovanja koja bi ukazivala na to da se izbrisana osoba probala vratiti i nastaviti živjeti u Republici Sloveniji;
• neka se prekine neutemeljeno isključivanje djece izbrisanih koji su rođena između 23.12.1990. i 25.6.1991. i sve djece izbrisanih koja su rođena van Republike Slovenije;
• neka se rješi pitanje spajanja obiteljskih članova izbrisanih osoba – čak i kad bi zakon odgovarajuće riješio pitanja stutasa izbrisane djece, još uvijek ostaje nerazjašnjen problem spajanja za bračne i vanbračne partnere izbrisanih. Oni mogu dozvolu za bivanje urediti tek na podlozi odredbi Zakona o tujcima, koje nisu odgovarajuće, zbog čega se izbrisane osobe čak i ako im je izdana dozvola za stalno prebivanje ne mogu vratiti nazad u Sloveniju, jer bi to značilo odvajanje od njihovih obitelji – o tome vrlo rječito govori slučaj Alija Berishe, odnosno činjenica da slovenski organi u više od dvije godine nisu uspjeli sprovesti spajanje obitelji za suprugu i četiri djeteta rođena po brisanju i van Republike Slovenije);
• neodrživost trogodišnjeg roka za podnošenje zahtjeva koji je istekao 24. julija ove godine, dok na našu organizaciju svakoga dana pristižu nove molbe za pomoć od mnogobrojnih koji su taj rok zakasnili, jer su tamo gdje žive tek sada saznali za tu mogućnost.

Pozivamo vas da otklonite gore navedene nedostatke prijedloga ZPŠOIRSP, sadržajno ga nadopunite i nadogradite u ozbiljan prijedlog zakonodavstva o uklanjanju posljedica brisanja i pobrinete se da pitanje uređenja statusa izbrisanih u Sloveniji konačno bude pravilno regulirano. Samo na taj način ćete omogućiti razrješenje neizdrživog položaja izbrisanih i konačno ispravljanje prouzročene nepravde.

Amnesty International Slovenije
Civilna inicijativa izbrisanih aktivista
Mirovni inštitut

Italijanski advokat Andrea Saccucci je obavestio da je između 27. juna i 3. jula više od sto izbrisanih osoba predalo novu grupnu tužbu pred Evropskim sudom za ljudska prava u svetlu neuspeha slovenačkih vlasti da usvoje nacionalnu odštetnu shemu i celovito uerede položaj izbrisanih.

Pošto Vlada RS nije ispoštovala rok određen pilotnom presudom, žrtvama brisanja Evropski sud za ljudska prava i dalje ostaje jedina pravna instanca za otklanjanje povreda ljudskih prava. Stotine izbrisanih, koji tvrde da su im bila kršena ista prava kao i tužiteljima u predmetu Kurić i drugi, je predalo svoje tužbe 27. juna i 3. jula 2013. i zamolilo Sud da odluči o njihovim odštetnim zahtevima bez obzira da li će Slovenija ubuduće uspostaviti primeran mehanizam u tu svrhu.

Državni zbor je na sednici održanoj 24. septembra 2013. u prvom razmatranju potvrdio nacrt Zakona o naknadi štete osobama koje su bile izbrisane iz registra stalnog boravka (Zakon), čije usvajanje je 2012. zahtevao Evropski sud za ljudska prava u predmetu Kurić i ostali protiv Slovenije. Zakon predviđa priznavanje prava na odštetu samo za nešto više od 10.000 osoba (od ukupno 25.671), odnosno samo onima koji su u Sloveniji već uredili dozvolu za boravak ili džavljanstvo. Za njih Zakon predviđa 40 EUR paušalne odštete za svaki mesec brisanja, koja će se ostvarivati u upravnom postupku, a ostatak odšetete u visini do 2,5 puta paušalne vrednosti moći će da zahtevaju pred redovnim sudovima u Sloveniji. Zakon pored toga predviđa i dodatne integracione mere na području socijalnog, zdravstvenog i stambenog osiguranja.

Predstavnici izbrisanih i nevladinih organizacija su izrazili brojne primedbe na predlog Zakona koje nisu bile uzete u obzir. Neadekvatnim su ocenili sužavanje kruga osoba s pravom na odštetu na samo one koji su već uredili svoj status u Sloveniji, s obzirom da je šteta kao posledica brisanja u određenoj meri učinjena svima. Priznavanje odštete samo osobama sa već uređenim statusom znači da će jednoj grupi izbrisanih biti dostupne sve mere za ispravljanje počinjene nepravde (uređenje statusa, odšteta i dodatne mere koje predviđa predlog zalkona), dok drugoj grupi neće biti dostupna nijedna od navedenih mera. Objašnjenje da druga polovina izbrisanih nije pokazala želju za uređenjem statusa u Sloveniji ne stoji, s obzirom da postojanje ili nepostojanje štete usled brisanja nije povezano sa uređenjem statusa u Sloveniji. Naime, mnogi su predali molbi za određeni status, ali ga nisu dobili. Mnogi bi predali molbu da su ispunjavali zakonske uslove po kojima je trebalo dokazati da je neko zaista (ilegalno) živeo u Sloveniji.

Druga ključna primedba na predlog Zakona tiče se visine paušalne odštete. Naime, ta odšteta nije uporediva sa onom koju je šestorici izbisanih priznao Evropski sud. Sud je podnosiocima žalbe, koji su bili izbrisani 19 godina, priznao 20.000 EUR odštete samo za nematerialnu štetu, dok o nadoknadi materialne štete još nije presudio. Na osnovu predloga Zakona bi se osobama koje su isto tako bile izbrisane 19 godina priznala odšteta u visini 9.120 EUR. Razlika u svotama je već sad očigledna, a dodatno će se povećati kada bude Evropski sud za ljudska prava odredio visinu naknade za materialnu štetu podnosiocima tužbe u predmetu Kurić.

Ostale primedbe na predlog Zakona se tiču toga da zakon ne omogućava obeštećenju deci izbrisanih i naslednicima umrlih izbrisanih. Predstavnici izbrisanih su pored toga upozorili da je neophodno da se produži rok za pribavljanje dozvole za stalni boravak, koji je istekao 24. jula 2013., kao i da treba omogućiti izbrisanima spajanje porodice pod lakšim uslovima od onih koji su predviđeni po zakonu o strancima.

Predlog Zakona će biti na razmatranju u Državnom zboru još dva puta, prvo na nadležnom Odboru za unutrašnju politiku (verovatno u oktobru) i zatim ponovo na plenarnoj sednici (verovatno u novembru). Predviđeno je da Zakon bude usvojen do kraja godine. Slovenija će u najboljem slučaju za 6 šest meseci probiti rok koji je postavio Evropski sud za ljudska prava, s obzirom da je zakon morao biti usvojen do 26. juna 2013. Zbog kašnjenja i nepoštovanja presdue ESLJP, 654 izbrisanih je ponovo predalo tužbe pred Evropskim sudom.

Tokom parlamentarne rasprave, neki poslanici su ponovo navodili neistinite tvrdnje o brisanju. U nastavku ćemo citirati i komentarisati neke od izjava, a transkript cele sednice Državnog zbora možete pogledati u bazi magnetograma.

Gregor Virant (DL): “Onima koji se nisu odlučili za državljanstvo, Zakon o strancima je dao još dodatan dvomesečni rok da stanu u red i dobiju dozvolu za stalni boravak.”

Komentar: Oni od kojih su vlasti očekivale da treba da urede svoju dozvolu za boravak nisu o tome bili obavešteni, zato nije ni bilo nekog “reda u koji je trebalo stati”. Dvomesečni period  (između isticanja roka za državljanstvo 26.12.1991. i brisanja 26.2.1992.) je samo bio period u kojem je status izbrisanih bio potpuno nejasan. Taj “red za dozvolu za boravak” uopšte nije ni smeo da postoji za osobe koje su kasnije izbrisane, s obzirom da je zakonodavac sam po sebi bio dužan da uredi njihov status, što je potvrdio i Ustavni sud odlukama iz 1999. i 2003. godine.

Branko Grims (SDS): “Brisanje se u Evropskoj uniji koristi za ono što se dogodilo u baltičkim državama, kada su ljudi preko noći ostali bez prava, bez svega, kao da su nepostojeći. To se u Sloveniji nije nikome dogodilo.”

Komentar: Ovo je, naravno, potpuna neistina, s obzirom da se izbrisanim dogodilo upravo navedeno: sa oduzimanjem statusa stalnih prebivalaca postali su pravno nepostojeći, ostao im je samo njihov goli život. Upravo za tu grupu se ustalio naziv brisanje i izbrisani, i ukoliko unesete te reči u bilo koji pretraživač na engleskom jeziku (erased, erasure), dobićete informacije o kršenju ljudskih prava koje se dogodilo u Sloveniji. A uporedo, u vezi sa problemima sa statusom građana u baltičkim državama ustalio se izraz apatridnost odnosno bezdržavljanstvo (statelessness), s obzirom da je u tim državama u pitanju bilo onemogućavanje dobijanja državljanstva. Pri tom su apatridi u Estoniji u određenom periodu bili u istom položaju kao i izbrisani u Sloveniji, tako da su imali teškoće u pridobivanju statusa stalnih prebivalaca, ne samo državljana.

Vinko Gorenak (SDS): “Upravna jedinica Ljubljana je poslala 25 hiljada poziva. Govorim o periodu pre brisanja. Dođite, procedura košta 300 tolara ili tako nešto, i sredite svoj status.”

Komentar: U pitanju je netačna činjenica. Pozivi su bili poslani tek posle brisanja, kada je ljudima već bio oduzet status i kada više ništa nisu mogli učiniti da bi to sprečili. Kada su se pojavili na šalteru, službenici su im oduzeli dokumente i probušili ih. Mogli su samo da ponovo traže dozvolu za privremeni boravak, koje u

većini slučajeva nisu dobijali, jer nisu imali pasoš “svoje” države, koje su službenici od njih zahtevali.

Gregor Virant (DL): “Treba znati da je zakonodavstvo koje je dovelo do nezavisnosti 1991. omogućavalo svima onima koji su imali na dan plebiscita stalni boravak na teritoriji Slovenije da dobiju državljanstvo na vrlo jednostavan način. Bez ispunjavanja bilo kakvih uslova.”

Komentar: To ne stoji. Postojala su još dva dodatna uslova: prvi je bio stvarno življenje u Sloveniji, dakle samo prijavljeni stalni boravak nije bio dovoljan, a pored toga je važilo i izuzeće na osnovu ugrožavanja javnog reda, bezbednosti i odbrane države. Ljudi koja nisu ispunjavali ta dva uslova su bivali odbijeni. Bilo je još puno onih koji su želeli da traže državljanstvo, ali službenici protivzakonito nisu hteli da uzmu njihove prijavnice, jer nisu imali sve zahtevane dodatne dokumente.

Jožef Horvat (NSi): “Dopunske odluke su se izdavale u suprotnosti sa odredbama zakona o strancima i zakone o opštem upravnom postupku bez posebnih postupaka dokazivanja. Tako da su brojni izbrisani došli do upisivanja stalnog boravka za nazad, iako zapravo nisu na to imali pravo.”

Komentar: Izjava nije zasnovana na činjenicama – dopunske odluke su se izdavale na osnovu Odluke Ustavnog suda i kao takve nisu bile nezakonite. Za zakonitost mora postojati pravni osnov, koji može biti i odluka Ustavnog suda.

Vinko Gorenak (SDS): “Savet Evrope je Litvaniji, Letoniji i Estoniji preporučio model Slovenije i rekao: ‘Gledajte, tako su to rešili u Republici Sloveniji, dobro je, solidno je, uredite i vi na sličan način’.”

Komentar: Izjava je neistinita i zavaravajuća. Prvo, preporuke su se odnosile na uređenje državljanstva (ne na status stalnog boravka), s obzirom da je Slovenija to pitanje uredila na inkluzivniji način nego Letonija i Estonija, koje su svojim zakonima o državljanstvu prouzrokovale masovnu apatridnost. Drugo, Litvanija nije bila među državama koje su dobijale preporuke jer je njen zakon o državljanstvu bio još inkluzivniji od slovenačkog. ji način nego  poruke su se odnosile na uređenje državljanstva (i ne statusa stalnog boravka), s obzirom da je Slovenija

Gregor Virant (DL): “Još jednom, status su mogli da urede svi oni koji su bilo kad želeli da ga urede. Mogli su da ga urede po zakonima koji su bili usvojeni upravo sa tom namenom.”

Komentar: Ne stoji. Zakon sigurno nije na široko otvorio vrata, posebno ne novela iz 2010., s obzirom da je većina tražilaca stalnog boravka na osnovu te novele bila odbijena.

Vinko Gorenak (SDS): “Mi smo sa Narodnom strankom i Novom Slovenijom želeli da rešimo problem, predlagali smo odgovarajuća rešenja, ti ljudi bi već 10 godina imali i odštete jer smo predlagali takav zakon, ustavni zakon, ali slovenačka politička levica nije nikad želela da ga prihvati.”

Komentar: Ne stoji. Predlog ustavnog zakona je potpuno i u celosti isključivao pravo na bilo kakvu odštetu. Na osnovu tog zakona izbrisani ne bi mogli da dobiju obeštećenje, s druge strane Evropski sud bi u potpunosti jednako presudio kao što već jeste.

Jožef Jerovšek (SDS): “A govoriti o tome da je u pozadini bila namera da se napadnu ti ljudi je nečuveno i nepristojno.”

Komentar: Nažalost, istina je da je brisanje bio nameran čin. To pokazuju parlamentarne rasprave iz 1991. godine kada je zakonodavno-pravna služba upozoravala delegate da treba da se uredi status osoba koje su bile kasnije izbrisane. Neki poslanici su s tom namenom predlagali i zagovarali amandmane na Zakon o strancima i upozoravali na posledica, ali je parlamentarna većina uprkos tome glasala protiv.

Ljubica Jelušič (SD): “Ali niko od tih izbrisanih neće dobiti pravo na odštetu sam po sebi, za to pravo će morati još štošta da urade. Ne samo to da će svako morati da se pobrine za dopunsku odluku, odnosno da preda molbu za izdavanje dopunske odluke kako bi mu se priznalo pravo upisa u naš registar stalnih stanovnika za nazad, već će svako biti individualno tretiran i kada budu u pitanju odštete, koliko će je dobiti, da li će dobiti sam, ili i za svoje porodične članove, decu i tako dalje.”

Komentar: Izjava ne stoji. Dopunska odluka na osnovu predloga zakona nije i ne sme biti uslov za ostvarivanje prava na odštetu. Zakon predviđa da će svaka izbrisana osoba dobiti odštetu samo za sebe, ne i za ostale članove svoje porodice. Deca izbrisanih su isključena iz naknade štete, što je nedopustivo.

Komentar

Treba zadovoljiti pravdu za sve izbrisane

Prošle su 22 godine od brisanja više od 25.000 osoba iz registra stalnih stanovnika Slovenije, od odluke koja je prouzrokovala ozbiljne povrede ljudskih prava i teške posledice po oštećene pojedince i njihove porodice. Izbrisani su tako postali nezakoniti imigranti – bez dokumenata, socijalnog osiguranja i pristupa zdravstvenom sistemu, bez prava na rad, u neprekidnom strahu od progona, i kao takvi iskorišćavani. Ovih dana je u slovenačkom parlamentu u razpravi zakon o odštetama izbrisanima koji bi trebalo da ispravi ta kršenja ljudskih prava. To je istorijska prilika za Sloveniju da poravna dugove iz prošlosti i prekine patnje hiljadama ljudi.

Evropski sud za ljudska prava je u slučaju izbrisanih 2012. presudio protiv države Slovenije i odlučio da Slovenija mora do jula ove godine da isplati odštete šestorici tužitelja, i pored toga pripremi odštetnu shemu za sve ostale izbrisane. Očekuje se da će Slovenija tu presudu izvršiti u sledeća tri meseca. Taj rok daje poseban značaj trenutnoj parlamentarnoj raspravi koja ne treba da se fokusira samo na odštete, već da raširi pravni okvir tako da obezbedi potpunu ispravku počinjenih povreda ljudskih prava. Tu vidim tri prioriteta koje treba uzeti u obzir.

Prvo, svim izbrisanima treba obezbediti nadoknade i omogućiti ponovno uključenje u slovenačko društvo, onima koji to žele. Do danas je manje od polovine izbrisanih bilo u mogućnosti da uredi svoj status iako je Ustavni Sud Republike Slovenije presudio da je brisanje bilo protivzakonito, s obzirom da nisu bile uzete u obzir individualne okolnosti u kojima su se pojedinci nalazili. Pošto je svim izbrisanima bila učinjena nepravda, podele na osnovu prebivališta ili iz drugih razloga, kao što to predviđa nacrt odštetnog zakona, bi stvorile novu nepravdu.

Drugo, posebnu pažnju treba posvetiti ljudskim pravima najranjivijih grupa, pre svega dece izbrisanih. Oni takođe moraju dobiti pravo na ispravljanje neprevdi kao i posebna prava. Pored toga, mogućnost ponovnog upisa u registar nikako ne sme prouzrokovati razdvajanje porodica izbrisanih u inostranstvu. Dozvolu boravka treba dodeliti svim članovima porodice kako bi im bio osiguran neometan povratak u Sloveniju i ponovno uključivanje u društvo.

Treće, Slovenija mora osigurati rešenje za one koji su pri raspadu Jugoslavije ostali bez državljanstva i čiji položaj se dodatno pogoršao brisanjem. To je dodatno pogoršalo položaj osoba iz posebno ranjivih društvenih grupa, kao što su deca, Romi i stariji. Još gore je to da se u Sloveniji toj temi posvećivalo vrlo malo pažnje.

Slovenačke vlasti su se trudile da preduzmu bitne korake za izvršavanje presude Evropskog suda za ljudska prava i za garantovanje ispravljanja štete učinjene brisanjem. Međutim, država nije odgovarajuće uključila izbrisane u razgovore koji se tiču njihove sopstvene sudbine. Otvoren, konstruktivan dijalog sa civilnim društvom, izbrisanima i njihovim zagovaračima, uključijući njihovo učešće u tekućem zakonodavnom procesu, bi obezbedio bolji, dalekosežan rezultat.

Slovenačka vlada, parlament i civilno društvo sada moraju da učine završan, zajednički pokušaj u rešavanju otvorenih pitanja i traženju trajnog rešenja za sve žrtve brisanja. Usvajanje novog zakona sa navedenim poboljšanjima nije samo ključan korak za celokupno ispravaljanje grešaka iz prošlosti, već je i neophodan čin kojim bi država preuzela odgovornost za brisanje i sprečila da se slične povrede ljudskih prava dogode u budućnosti.

Nils Muižnieks
Komesar Saveta Evrope za ljudska prava

U zadnje vrijeme su nas brojni izbrisani koji su pravovremeno uložili molbu za izdavanje dozvole za stalni boravak prema ZUSDDD-B (do 24.7.2013.) i u postupku su uređivanja statusa, obavijestili o neprihvatljivim praksama službenih organa. Popriličan broj izbrisanih osoba već više od pola godine (od uložene molbe) čeka na prvi odziv pravne jedinice. Oni koji su se već obratili upravnim jedinicama po Sloveniji i molili za pojašnjenje, uglavnom su dobili odgovor da zbog velikih količina molbi te iste ne uspjevaju rješavati brže. Upravne jedinice bi trebale o molbama odlučiti u roku dva mjeseca, međutim, postupci često traju oko godine dana ili duže.

Neki su nas izbrisani obavijestili i o tome da na upravnim jedinicama, odnosno slovenskim predstavništvima u drugim državama ne dobivaju točne informacije u vezi uređivanja statusa, samom toku postupka dobivanja dozvole za stalni boravak ili u vezi nedavno donešenog zakona o odštetama. Isto tako su nas neki obavijestili o potpuno neprihvatljivim pitanjima koje im se postavljaju tijekom saslušanja upravnih organa. Za primjer ćemo navesti neke između postavljenih pitanja:
• Da li bi molili za stalni boravak po ZUSDDD, kada Slovenija ne bi dijelila odštetu?
• Tko vam je pomagao da podnesete molbu?
• Da li vas je tko naputio ka podnošenju molbe ili vam rekao da možete dobiti popriličnu svotu novca? Tko i gdje?
• Da li molite za izdavanje dozvole zbog odštete?
• Zašto niste uredili odnosno probali urediti status ranije, zakon je na snazi već više od 20 godina? (Napomena: Nije jasno o kojem zakonu je službena oseba govorila, jer je ZUSDDD, namijenjen uređivanju statusa izbrisanih, prihvaćen godine 1999., a do 2010. nije omogućavao uređivanje statusa izbrisanim koji su duže razdoblje bili prisiljeni živjeti u inozemstvu – to je omogućila tek novela ZUSDDD-B, prihvaćena 2010. godine )
• Tko vam je ispunio zahtjev za stalni boravak, tko ga je podnio?
• Tko vam je pomagao pri pripremi podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za stalni boravak po ZUSDDD i tko je napisao vaš životopis i ostale priloge u slovenskom jeziku?

Službene osobe koje vode postupke za izdavanje dozvole za stalno boravište prema ZUSDDD-B, pozivamo da se drže zakonsko određenih rokova i da predlože potpune i točne informacije (posebno prava neukim osobama). Pozivamo i da postupke i saslušavanja stranaka vode korektno i da se usredotoče na pitanja koja su povezana sa uvjetima koje zakon (ZUSDDD-B) određuje za izdavanje dozvole za stalni boravak.

Prečesto se događa da organi (kao što proizlazi iz gore navedenih pitanja) postavljaju pitanja koji sa zakonskim uvjetima nemaju nikakve veze, do izbrisanih su uvredljiva i vode u zablude, s druge strane pitanja koja su za odlučivanje o molbama zaista bitna, ostaju nerazjašnjena. Izbrisani tako često nemaju prave mogućnosti da bi u postupku istaknuli sve činjenice bitne za njihov slučaj i tako učinkovito ostvare svoja prava u upravnom postupku.

Danas je Slovenija šestorici podnosilaca žalbe u slučaju Kurić i drugi protiv Slovenije, o kojem je 26.6.2012 odlučio Europski sud za ljudska prava, plaćala naknadu za nematerijalnu štetu u iznosu od 20.000 eura. Primitak naknade je 14.9.2012 do 12 sati potvrdio i jedan od podnositelja.

Naknada za šestoricu znači prvo i barem djelomičnu satisfakciju koju su u dvadeset godina nakon izbrisa primili zbog nezakonitog uzimanja pravnog statusa i duge patnje koja je tome slijedila. Istodobno to je i prva isplata naknade za izbrisane općenito. Isplate naknada predstavljaju značajan iskorak za sve žrtve izbrisa ali su jako važne i za zaštitu ustavnosti i ljudskih prava u Sloveniji. Danas je važan dan za sve ljude u Sloveniji jer naknade predstavljaju nadu za sve one koji su izgubili vjeru u vladavinu prava. Naknade dokazuju da je moguće postići pravo, čak i ako to zahtijeva dugo borbu i ako je potrebno za tu svrhu koristiti sve moguće pravne načine, uključujući i Europski sud za ljudska prava.

Vlast je uplatom naknada pokazala da poštuje presudu Europskog suda za ljudska prava. Isplata naknada je samo prvi i lakši korak izvršenja presude. Drugi korak, koji zahtijeva uspostavu sheme kompenzacije će biti puno teži, jer zahtijeva pripremu zakona i njegovo usvajanje u Narodnoj skupštini. To predstavlja priliku za Vladu i Narodno skupštinu da pokažu visoku razinu pravne kulture i političke zrelosti, što građani i očekuju od vlade.

Europski sud za ljudska prava postupka u ovom slučaju još nije završio jer je za tri mjeseca odgodio odlučivanje o visini materijalne štete. Državu Sloveniju je pozvalo, da u međuvremenu postigne sporazum sa podnositeljima žalbe. Njihov odvjetnik Andrea Saccucci istaknuo da je “sklapanje takvog sporazuma svakako u interesu države: ako država sklopio ugovor sa šestoricom podnositelja žalbe na taj način će zadržati kontrolu nad iznosom naknada za materijalnu štetu za izbrisane u cjelini. Ako će odluku prepustit sudu bit će to značajan rizik za zemlju. Kriteriji za razmatranje u određivanju iznosa naknade za šest podnositelja žalbe koje bi naredio sud mogli bi postati mjerodavni i za utvrđivanje visine naknade za druge izbrisane ljude.”

Veliko vijeće Evropskog suda za ljudska prava je 26. juna 2012. u slučaju Kurić i drugi protiv Slovenije potvrdilo da je Republika Slovenija kršila ljudska prava izbrisanih stanovnika.

Presuda je sada javno dostupna i na slovenskom jeziku za sve one koji bi se željeli detaljnije upoznati s njenim sadržajem.

Sejna soba v Državnem zboru | Vir: www.dz-rs.si

Povodom dvadesete obljetnice brisanja iz registra stalnog stanovništva su Amnesty International Slovenije, Mirovni institut i Društvo izbrisanih stanovnika Slovenije Državnom zboru Republike Slovenije uputili poziv da sazove sjednicu Komisije za peticije, ljudska prava i jednake mogućnosti.

Na sjednici 24. 2. 2012 su predstavnici izbrisanih, struke i nevladinih organizacija, koje su aktivne na području zaštite ljudskih prava, članice i članove Komisije upoznali sa stanjem na području otklanjanja posljedica kršenja prava izbrisanih, upozorili su ih na nedovoljne mjere i na potrebu provođenja daljnjih aktivnosti, koje bi išle u smjeru otklanjanja posljedica učinjenih nepravdi. Na sjednici je bio nazočan i ministar unutarnjih poslova Vinko Gorenak, koji nije podržao tvrdnje struke i nevladinih organizacija. »Na vladi o tim stvarima nismo govorili, osobno nemam namjeru u vezi s time raditi išta više od provođenja trenutno važećeg zakona,« izjavio je ministar Gorenjak. Pojedinosti iz rasprave zabilježene su u prijepisu audio snimke sjednice.

Unatoč takvom mišljenju ministra, komisija za peticije je donijela zaključak, u kojem je pozvala vladu, da najkasnije u roku trideset dana zauzme stajalište o gradivu, kojega su poslale nevladine organizacije svim zastupnicima i zastupnicama Državnog zbora RS te predsjedniku Vlade RS.  Uz to je Komisija predložila Vladi da prouči sve mogućnosti za donošenje daljnjih odgovarajućih mjera za cjelovito izvršenje presuda Ustavnog suda RS, kako bi se konačno uredio pravni status izbrisanih stanovnika Slovenije i poprave nepravde, koje su im bile nanesene.

Prije dvadeset godina, 26. 2. 1992. godine, slovenske vlasti su iz registra stalnog stanovništva Republike Slovenije izbrisale 25.671 ljudi i tako im oduzele svaki pravni status. Za taj čin nije bilo osnove u zakonu. Da je brisanje iz registra bilo protuzakonito je ustanovio i Ustavni sud Republike Slovenije.

Antifašistički protest, Ljubljana, 26. april 2006 | Fotografija: Dare Čekeliš

Na osnovi centralnog naređenja iz Ministarstva unutarnjih poslova, kojeg su tada vodili Igor Bavčar kao ministar i Slavko Debelak kao državni sekretar, su brisanje obavili službenici i službenice u područnim upravnim jedinicima po cijeloj Sloveniji. Naređenja su bila zapisana u internim uputstvima odnosno depešama.

S tim činom je tisuće i tisuće ljudi koji su do tada živjeli u Sloveniji kao punopravni državljani potisnuto u položaj nezakonitih migranata koji se nisu mogli zaposliti, liječiti ili zdravstveno osigurati, upisati u srednje škole i na fakultete. Izloženi su bili policijskim postupcima, zatvaranju u centre za strance i izgonima iz države. Izbrisani su morali sve svoje dokumente ishoditi nanovo, kao da su tek došli u Sloveniju, a pri tome su se, kao što navode u svojim ispovjestima, suočavali sa nesavladivim preprekama zbog kojih su bez statusa ostajali po više godina ili i više od deseteljeća.

Sa brisanjem iz registra stalnog stanovništva su slovenske vlasti počinile kršenje ljudskih prava koje je s obzirom na broj žrtava i opsežnost posljedica najteže u povijesti samostalne države Slovenije.

Dvadeset godina poslije tog protuzakonitog čina upravnih organa Slovenije problem brisanja iz registra stalnog stanovništva još uvijek nije razriješen. Promjene zakona koje su bile prihvaćene 2010. godine i sa kojima su slovenske vlasti pokušale regulirati to pitanje tako da se izbrisanim stanovnicima omogući da bi si bar urede pravni status, pokazale su se nedovoljnim. Zahtjevi izbrisanih za ishođenje statusa su najčešće odbijeni, a uz to navedene zakonske promjene nisu popraćene mjerama reintegracije koje bi izbrisanim stanovnicima osigurale pomoć i podršku u procesu ponovnog uključivanja u zajednicu.

Uzimajući u obzir to da na osnovi primjene tih nedovoljnih zakonskih mjera nije moguće ustanoviti da je nepravda i šteta prouzrokovana brisanjem iz registra stalnog stanovništva otklonjena, grupa nevladinih organizacija (Amnesty International Slovenije, Društvo izbrisanih stanovnika Slovenije i Mirovni institut) je poslala predsjednicima države, vlade i Ustavnog suda te poslanicima Državnog zbora i mandataru nove vlade 6. 2. 2012. poziv da se prihvate odgovarajuće mjere koje bi osigurale otklanjanje nepravde. Pozivu je grupa nevladinih organizacija priložila i pregled stanja i mjera poduzetih u razdoblju od 2009. do 2012. godine da bi omogućila detaljni uvid u činjenice.

Izbrisani stanovnici Republike Slovenije su 6. 7. 2011. godine kao podnositelji zahtjeva u slučaju Kurić i drugi protiv Slovenije sudjelovali u javnoj sudskoj raspravi pred Velikim vijećem Evropskog suda za ljudska prava. 

Fotografija: Borut Krajnc

Sudjelovanje sedmorice od deset izbrisanih koji su podnijeli zahtjev protiv Slovenije pred Evropskim sudom za ljudska prava u sudskoj raspravi u Strasbourgu je organizirao Mirovni institut. U pratnji podnositelja zahtjeva su javnu sudsku raspravu pratili i drugi zainteresirani – drugi izbrisani te zagovornici ljudskih prava iz Sloveniji koji su sudjelovali u pripremi zahtjeva i sada sudjeluju u vođenju postupka pred Evropskim sudom. Među sudionicima koji su zajedno putovali u Strasbourg su bili i novinari iz Slovenije.

U javnoj raspravi pred Velikim vijećem Evropskog suda za ljudska prava je izbrisane, podnositelje zahtjeva protiv Republike Slovenije zastupala italijanska odvjetnička kancelarija Lana Lagostena-Bassi i u njeno ime odvjetnici Anton Giulio Lana i Andrea Saccucci koji podnositelje zahtjeva zastupaju sve od početka postupka 2006. godine. Presuda Evropskog suda se očekuje u februaru ili martu 2012. godine.

Republika Slovenija je u postupku pred Velikim vijećem dokazivala da je u svrhu izvršavanja odluke Ustavnog suda Republike Slovenije br. U-I-246/02 koja se odnosi na pravni položaj izbrisanih stanovnika donijela odgovarajuće zakone te da je svim izbrisanim koji su podnijeli tužbu protiv Slovenije na Evropskom sudu za ljudska prava, a koji su uložili zahtjev za odobrenje stalnog boravka u Sloveniji , takvu dozvolu već izdala. S tim je slovenska država pokušala postići da se izbriše osuda Slovenije sa popisa sudskih presuda Evropskog suda za ljudska prava. Podnositelji zahtjeva su istovremeno pokušali dokazati da mjere koje je Slovenija prihvatila nisu bile dovoljne za postizanje pravde.

• Više informacija o slučaju Kurić
• Fotogalerija posjete ESLP